VIRTUALNI  MUZEJ  ISELJENIŠTVA  DALMACIJE

VIRTUAL MUSEUM OF ​DALMATIAN EMIGRATION
MUSEO VIRTUAL DE LA EMIGRACIÓN DE DALMACIA

Afrika

Iseljavanje u Afriku započelo je koncem 19. stoljeća u vrijeme kada su Hrvati, najvećim dijelom oni iz Dalmacije, počeli odlaziti na sve strane svijeta, naročito u Južnu i Sjevernu Ameriku, Australiju i Novi Zeland. Tek je manji dio njih dospio na jug Afrike. Radili su u Rodeziji u rudnicima bakra, a stotinjak ih je bilo iz sela na zapadnome dijelu otoka Brača[1]. S vremenom su se preselili u Južnoafričku Republiku.

Prema teoriji Adama Eterovića iz Kalifornije u Afriku su Hrvati došli kao i na sjevernoamerički kontinent – s istraživačima Novoga svijeta. Na to ga je navelo nagađanje da su Dubrovčani plovili s Columbom, Magellanom i Da Gamom, a tomu u prilog govori i to što u blizini Rta dobre nade postoji uvala San Blas, što znači sveti Blaž ili, dubrovački, sveti Vlaho.

Ono što sigurno znamo je to da su Bračani u Južnoafričku Republiku došli koncem 19. stoljeća. Mahom su to bili poljoprivrednici, a poslije su u afričkim rudnicima tražili zlato i kopali dijamante. Najčešće je riječ bila o ekonomskoj emigraciji, a poslije Drugoga svjetskog rata u manjoj mjeri i o političkoj. Osim Bračana u Južnoafričkoj Republici danas ima i Hrvata s cijele jadranske obale. Ima Korčulana ali i Slavonaca, i svi žive u velikim gradovima poput Johannesburga, Cape Towna i Pretorije. 



[1] Filipović Bezić, Branka. 2011. O Hrvatima na krajnjem jugu crnog kontinenta. Matica 4/11, 13. str.