VIRTUALNI  MUZEJ  ISELJENIŠTVA  DALMACIJE

VIRTUAL MUSEUM OF ​DALMATIAN EMIGRATION
MUSEO VIRTUAL DE LA EMIGRACIÓN DE DALMACIA

Ushuaia


Na argentinskome dijelu Ognjene zemlje nalazi se najjužniji grad na svijetu, Ushuaia, koji broji oko 30 000 stanovnika a smješten je uz kanal Beagle. Kanal  danas sjevernim dijelom pripada Argentini a južnim Čileu.

Prvi bijelci ugledali su kanal Beagle kada je kapetan Murray, dolazeći iz kanala Murray koji je po njemu dobio ime i koji se nalazi između čileanskih otoka Navarino i Hoste, u njega uplovio brodom Beagle. Ushuaia je stari indijanski naziv, a opisno znači uvala uvučena zapadno. Aia je na indijanskome jeziku riječ za uvalu. Prvi brod koji se tu duže usidrio bio je Allen Gardiner, koji je dovezao misionare. Njihov posao bio je pokrstiti Indijance. Nakon njih došla je argentinska mornarica, i na kraju Fortunato Beban, rođen na Zlarinu 1851. Beban je bio prijatelj Petra Zambelića, jednog od prvih kolonizatora pokrajine Magallanes. Obojica su plovili do Rta Horn i trgovali s Indijancima plemena Yagan. S Bebanom su došli i njegovi sinovi Fortunato mlađi i Tomas, pa su se od 1900. svi skrasili u Ushuai. Tamo i danas stoji njegova kuća, poznata kao Casa Beban, koja je pretvorena u muzej. U kanalu Beagle svi su znali za njihova četiri broda, koji su se zvali General Garibaldi, Tomasito Dalmata, Fortunato Viejo i Florencia.

 

        

Fortunato Beban i jedan od njegovih brodova

 

   Brod Fortunato viejo

 

Bebanova kuća u vrijeme kada je on tamo živio

 

Casa Beban danas kada je pretvorena u muzej

 

Obiteljsko stablo Bebanovih izloženo u njegovoj kući - muzeju

 

  Bebanova osobna karta (izložena dobrotom njegove unuke)

 

Plovidba na tom kraju svijeta nije bila laka, ali Fortunato Beban bio je vješt pomorac koji je znao kako izaći na kraj s vjetrom i olujama. Čak je i sam pronašao način da plovi na izlazu iz Kanala Brecknock, gdje su se često događali brodolomi. Njegove su se upute prenosile usmenom predajom, pa se to mjesto počelo nazivati Paso Beban. Međutim, 1899. godine argentinski predsjednik general Julio Roca i čileanski predsjednik dr. Federico Errazuriz sastali su se na brodu Belgrano radi rješavanja brojnih graničnih problema. Tom su prilikom tomu mjestu nadjenuli ime Paso Belgrano. Nakon toliko vremena i danas postoji želja da se prolaz službeno nazove Paso Beban, jer je baš Fortunato Beban svojim umijećem spasio mnoge živote.

 

Međutim, jedno se drugo mjesto ipak zove Paso Beban, ali ne po Fortunatu nego po sinu mu Tomasu. Početkom prošloga stoljeća nije postojala cesta od Ushuaie do Jezera Fagnano. Išlo se raznim putovima, a Tomas je okupio nekoliko ljudi s namjerom da pronađu najlakši put kroz planinski lanac Sierra Valdivieso. Danas se ide asfaltiranom cestom, a kroz Paso Beban prolaze planinari i andinisti.

(Branka Bezić Filipović: Tragom Hrvata u svijetu)


 

O Bebanu, ali i o drugim Hrvatima, može se čitati na Hrvatskome postavu Pomorskoga muzeja. Hrvatska se zajednica izborila da dobije svoj kutak i da tu, koristeći se hrvatskim obilježjima, prikaže povijesni tijek nazočnosti Hrvata na ovim prostorima.

 

Pomorski muzej Ushuaia

  


 

Tehnička škola u Ushuai, Colegio Tecnico Provincial Olga Bronzovich de Arko, nosi ime hrvatske profesorice, čija je obitelj došla iz Selaca na otoku Braču. Njezin je otac Andrija Bronzovich stigao u Ushuaiu 1923. godine kao veteran Prvoga svjetskog rata. S njime su došli i brat mu Jure i nevjesta Kate. Oženio se Mandicom Bezmalinovich, također bračkoga porijekla.

Tomislav Bronzović Bezmalinović, ispred škole koja nosi ime po njegovoj sestri Olgi

 

Bezmalinović sa suprugom Cori

 

Ulica Godoy na uglu 12., gdje je Bezmalinovic zivio u djetinstvu. Grad se od tada na veliko promijenio

 

 

Hrvatsko veselje u Ushuai prilikom priznanja Republike Hrvatske. Na slici lijevo je Tomislavova kći Jadranka (Adriana).

 

Tomislav je predsjednik Hrvatskog centra

(Branka Bezić F.)